img +387 33 202 745
img info@4sgs.net
img Čekaluša 61, Sarajevo
Facebook
Instagram
Tripadvisor
Testimonials

Sasvim (ne)običan restoran za svadbe u Sarajevu

Muškarac pred „običnim zadatkom“

 

„Ne želim nikakav cirkus. Dobro znaš da ja ne volim svadbe i da me to ne zanima. Hoću da obavimo vjenčanje i da odvedemo ljude na neki dobar ručak, to je sve“, kategorično je u slušalicu, još jednom, izjavila moja uvijek užurbana i praktična draga… Kada bi je neko drugi čuo, pomislio bi da želi utrčati u matični ured i nakon formalnog vjenčanja odvesti ljude na neku janjetinu, međutim ja dobro poznajem svoju životnu saputnicu i znao sam da iza njenih kratkih i odriješitih rečenica stoji sve suprotno. Nakon tri godine, odlično se poznajemo. Oboje u svemu tražimo smisao i profinjenost, pa je tako moralo biti organizirano i naše vjenčanje, bez obzira što se uistinu radilo o malom broju ljudi i jednom svečanijem ručku.

 

Ipak, tražim; restorani za svadbe Sarajevo

 

Da uštedim vrijeme, ipak sam prvo ukucao na dobrom starom Google-u „restorani za svadbe Sarajevo“ i naravno, odmah se suočio sa slikama glomaznih sala, instalacijama od balona i natpisima Sretno mladenci… Deprimirajuće u startu.
„Neće ti biti teško odabrati“, bio je ironičan moj kum Sejo, smijući se mom izrazu lica dok sam novim klikovima pokušavao doći do nečeg što jeste svadba ali, zaboga, ne tako stereotipna proslava u kojoj se sve svodi na broj stolica, svadbenu tortu i sl.
„Slušaj, zakupi dio nekog finog restorana i izloži im svoje planove“, predložio je Sejo. „Nađi neki koji ima ugodan enterijer i finu hranu, jer takvi se rijetko bave svadbama. Ali, kada odeš do gazde, sjedneš i izložiš svoj plan, sigurno ćeš moći dogovoriti“, dodao je.
„Naravno, samo što bih se u tom slučaju ja morao baviti pisanjem čitavog scenarija i jelovnika i svega, a ako si zaboravio – ja se ženim. Nisam profesionalni organizator vjenčanja, niti imam namjeru to postati. Tražim nekog kome ću to povjeriti“, odgovorio sam Seji ne dižući glavu s monitora.
„Eh, onda uživaj, i meni se poslije ne žali kad izgubiš sve živce, jer ovo je, jarane, Sarajevo, a ne New York“, reče moj kum i ode na pauzu.

 

Sarajevo ima restoran čarobnog izgleda i savršenog ugođaja!

 

Jedan dio onog što je Sejo prije toga rekao, nastavio mi se motati po glavi. Ugodan enterijer i fina hrana… Na šta me to podsjećalo? OK, znam da to i tražimo, ali… Bingo! Sjetio sam se! Rodica Adela je danima pričala o predivnom enterijeru restorana „4 sobe gospođe Safije“ u Sarajevu i finoj hrani u kojoj su uživali s gostima iz Francuske, na sva nam usta preporučujući da odemo tamo, ali mi smo to nekako smetnuli s uma.
Odmah na pretraživanje. Ne da Adela nije pretjerala, već… Bila je to ljubav na prvi pogled na web stranicu…
Nisam mogao dočekati kraj radnog vremena da odem. Odmah, pravac Čekaluša. Već pri samom ulasku u restoran „4 sobe gospođe Safije“, sve što vam se do tada vrzmalo po glavi o poslu, gužvi u saobraćaju, problemima, ostaje pred vratima. Takav smirujući i ugodan ambijent, čijem se svakom kutku divite, dolazak konobara gotovo da omete, ali već u drugom trenutku shvatite da su i ugodno obraćanje i sva pažnja osoblja usmjereni na to da vama pruže ugodnost i predah od svega. Priznajem, tek malo kasnije sam se sjetio da sam ovdje stigao u potrazi za restoranom čiji je djelokrug i organizacija svadbi i vjenčanja, ali to je bio najmanji problem. Oni nude sve. Sve što smo mi poželjeli i zamislili za naš poseban dan.
Izašao sam iz restorana „4 sobe gospođe Safije“ s osjećajem da sam vrhunski ispunio zadatak. E moj Sejo, kakav New York, vidi šta Superman nađe u Sarajevu, slavodobitno sam razmišljao vozeći se kući.

 

Svadba u restoranu „4 sobe gospođe Safije“ kao spektakl čula

 

Aidi nisam htio kazati ni riječ. Samo da će sve biti dobro, da sam sve riješio i da će naše vjenčanje i svadba ispuniti njena očekivanja. Ni ona, a ni naši gosti, nisu znali kuda idemo nakon vjenčanja. Zadržao sam sebi pravo da svima priredim iznenađenje. Htio sam im priuštiti onaj osjećaj koji sam i sam imao nekoliko dana prije i čak procijeniti, da li sam to umislio ili će i na njih „4 sobe gospođe Safije“ imati isti učinak.
Superman ni ovaj put nije pogriješio. Trema i emocije na vjenčanju, čestitke i suze u očima dragih ljudi, Aidino skrivanje emocija pred svima, vožnja do restorana, sve stvarne brige i pojavnosti, sve je nestalo kada smo onako grupno ušli u bajkovitu unutrašnjost prostora koji slavi ljubav u svakom svom kutku i detalju. Istog trena, sva lica je ozario osmijeh, a većina je spontano ponavljala „ooooo, kako je tu lijeepooo“. A, to razvučeno „oooo…“ se čulo još puno puta. Tačnije, kad god bi konobari spustili na sto novi pladanj ili donijeli novu čašu, svaki put kada bi krenula nova melodija ili započeo ples.
„Kako ti se sviđa tvoja svadba u 4 sobe gospođe Safije, jel’ možda neki crikus?“, pitao sam svoju dragu. Oči su joj sjajile od suza. Nije ništa rekla, samo se smiješila i gledala me. Naravno, onako kako žena gleda u Supermana koji zna ispuniti njena očekivanja.
Bio je to jedan od najboljih dana u našem zajedničkom životu. Restoranu „4 sobe gospođe Safije“ i sada se često vraćamo. Ne tražimo povod, ponekad to bude samo da bi smo probudili iznova osjećaj sreće, jer u tom prostoru i ne možete ništa drugo nego biti sretni i ispunjeni savršenim mirom.

 

Edin. Za prijatelje, Superman.