Šafran „kralj začina“

Šafran (Crocus sativus) je biljka čije je ime porijeklom iz persijskog jezika, a znači budi žut.

Naziv je dobio zbog žute boje koja se ekstraktuje iz njega, te se koristi osim za prehranu, za bojenje namirnica i materijala. Samo 1g je potreban da se oboji 3.000 litara vode.

U zavisnosti od podneblja i vrste može da varira boja cvijeta. Kod nas se šafran još zove i kaćunak, žavran, krok, cafran, čavran i brđuša. Upotreba šafran poznata je još prije 5000 godina. Predstavljao je simbol mudrosti. Koristio se za ukras, ali i za tretmane kože.

Zbog visoke cijene šafrana koja je uzrokovana specifičnim načinom ubiranja cvijeta, šafran se naziva „kraljem začina“. Njegovo cvjetanja traje u prosjeku 20 dana tokom proljeća. Za 1 kg ovog začina potrebno je od 90.000 do 150.000 cvjetova.

Najviče se gaji u Iranu, zatim u Francuskoj, Španiji, Maroku, Turskoj i Austriji. Godišnja proizvodna šafrana je oko 200 tona. Ukus mu je gorak i specifičan, te se dodaja određenoj hrani. Određena je i količina unosa šafrana na 1 gram, jer unos od 4-5 grama može da izazove mučninu.

Njegova posebnost međutim ne leži samo u aromi već u njegovoj ljekovitosti. Koristi se za grčeve, kod poremećaja u radu srca, također je i prirodan lijek za depresiju.

Zbog svog specifičnog ukusa koristi se u jelima koja su postalo popularna, a samim tim šafran jer se koristi u tim jelima, poput talijanski risotto alla milanese, španjolska paella, francuska bouillabaisse.

Veoma mali broj začina ima tako veliki spektar upotrebe poput šafrana, te se koristi u umacima za tjesteninu odlično se slaže s povrćem poput luka, tikvica, karfiola i brokule, s plodovima mora, ali i s kobasicama i pancetom. Kod ovih recepata, osim u umak, šafran možete dodati i u vodu u kojoj se kuha tjestenina.

Šafran treba uzimati u manjim količinima, jer bez obzira na njegov rok trajanja, s vremenom ako nije pravilno i hermetički zatvoren, gubi intenzitet i okus.