img +387 33 202 745
img info@4sgs.net
img Čekaluša 61, Sarajevo
Facebook
Instagram
Tripadvisor
Blog

Kuću kućom čini ljubav

Puno godina kasnije gospođa Safija je ispričala ovo: kad je konačno pogođen i kupljen taj komad zemlje na kojem će stajati kuća, ona i onaj kojeg je voljela više od svega na ovom svijetu su se jedne tople ljetne noći iskrali, pa polako i sakriveni tamom došli na vrh Čekaluše. Legli na zemlju, držali se za ruke. Gledali u nebo. Šutjeli.

U pismima koja je, dobrih pola vijeka poslije te noći, pisala bliskoj prijateljici, povjerila je i da je tada pomislila kako bi bilo dobro da kuće nemaju krovove. Da nad kućom uvijek može biti samo komad neba, dokle oko seže. I zvijezde. „Jer kako ćeš“, stoji u tom pismu, „pod jedan strop staviti svu ljubav zbog koje je kuća sagrađena? Pa trebao bi taj krov biti bezmalo velik kao nebo!“ Eto, baš to nebo u koje je u onaj čas gledala.

Ali kako još nije bilo, ili se bar za to još ne zna, da je neka kuća bez krova sagrađena, tako su i ovu natkrili.

Ne zna se puno o tome kako je i kada sagrađena. Nije svakoj priči ni vjerovati, ali za ovu kuću kažu da je nekako samo nikla i rascvjetala na tom brežuljku, kao da su je noću vile sazidale, satkale od sarajevskog zraka. A tako je i izgledala. Vilinski. O filigranskoj ljepoti vanjskih zidova su govorili s kraja na kraj Sarajeva, a oni rijetki koji su u njoj boravili nisu ništa pričali. Ne zato što nije bilo šta za reći, nego šta se još moglo ispričati o kući koja je trebala biti proglas ljubavi a ljubav je, znamo, (čak i ona koja je u taj vakat bila zabranjena) lišena svih priča i očekivanja. Znalo se tek da su u njoj četiri sobe.

A da su htjeli, ispričali bi ovako: kuća je prostrana, svijetla i prozračna. Svaki kutak svake sobe je dotaknut nježnom ljubavlju i, ako ste bar jednom u nju kročili, niste ni jednog trenutka posumnjali u to da je svaka sitnica, ukras i svaki komad namještaja tu stavljen s razlogom. Stepenice ove kuće ne vode ni dolje, ni gore: vode baš tamo gdje si tog trenutka poželio biti. Između soba nema vrata – sobe ulaze jedna u drugu i, ali samo ako si pažljiv posmatrač i znaš da ljubav nema vrata, pregrade ni ograde, možeš vidjeti tananu nit u kojoj jedna soba prestaje, a druga počinje. Ima takvih kuća koje te, čim uđeš u njih, zagrle. Ovo je takva kuća. Nema se o kući na vrhu Čekaluše šta više reći, niti je možeš bolje opisati. Onda kad ljubav nadraste riječi, one se isklešu u kamenu, da tamo vazda ostanu.

Jer kuću kućom ne čine ni krovovi ni zidovi ni sobe, pa ni riječi. Kuću kućom čini ljubav.